Članci

Marković je boravio neoliko puta u Hilandaru. Uz molitveno tihovanje i bogougodne razgovore sa Hilandarcima preplitao je hilandarske vekove i upijao sve što će mu koristiti da pretoči u likovno pamćenje. Po manastirskim ostavama, kelijama i drugim manastirskim odajama pronalazio je već zaboravnjene hilandarske ćupove, bakrače, čirake, kadionice i brojne druge etnografske i liturgijske predmete koje će kasnije prenositi na platna. Među tim likovno oživljenim predmetima je i pehar cara Dušana, izuzetno vredan eksponat hilandarske riznice. Za svoje hilandarsko likovno viđenje koristio je i stare hilandarske prozore, vrata, dovratnike, kapitele, parapetne ploče čineći tako neobičnu simbiozu pokretnog i nepokretnog.

Hilandar je bio i jeste inspiracija brojnim umetnicima, posebno slikarima. Međutim, likovno viđenje Hilandara i njegovih osam vekova Miloja Markovića je osobeno. Od sitnih i skoro zaboravljenih predmeta (najveći broj je van upotrebe), on priča hilandarsku povesnicu. Čini to na specifičan slikarski način. Svaka od slika ima po tri ili više hilandarskih znamenja koja su saobražena u jednu estetsku celinu. Velika platna, svedena, sa prigušenim vekovima, deluju kao freske. Preslikavanje mirno, predmeti do perfekcije likovno materijalizovani sa istaknutim liturgijskim detaljem koji podseća i opominje da je Hilandar dom molitve i svetinja nad svetinjama. Ova mrtva priroda u likovnom kazivanju Miloja Miće Markovića vaskrsava naš zaborav i približava nam hilandarsku prošlost. To je njegova molitva i njegova lepta koju prenosi osmovekovnom hilandarskom postojanju.

Mr Slobodan Mileusnić, upravnik Muzeja SPC

Nazad na članke